But I feel Im growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill goin round
I guess Ill always be
A soldier of fortune

bio je neki dečko...
i meni se sviđo...i bla bla....mi se dopisivali :D
i biiilo mi je tako super alii i tolika patnja. svaki dan ga vidim ,malo pričamo. dopisivamo se...kasnije ne mogu zaspat i kad zaspim-njega sanjam!
i konačno smo došli do tog da budemo zajedno:D
a ja sada to toliko ne želim. tek smo neko vrijeme skupa, a ja sanjam o vremenu kad ću ponovo biti sllobodna kao ptica...
nekad ga i poželim,ali malo
čak ga i izbjegavam,a on je dobar.......a možda i nije
ma je,samo sam ja mučna...čudna
jesam li ja jedina,ovako poremećena i dezorijentirana u ljubavi???

molim vas neka mi netko kaže kako izgleda ovaj blogg. svaki put kad ga otvorim zabole me oči,pojave se ogromna slova i moram namještat da vidim šta sam uopće napisla ajoj.cry cry cry
yey,napravila novi msn.nema više virusa. ajoj zašto su mi ovolika slova. bezze.kak da to popravim?????'
grrrr.ima li dobri ljudi ovdje da mi to kažu?

U nekom davnom i dalekom kraljevstvu živio je kralj sa svojom ženom i sinom. Kraljevo vrijeme se polagano bližilo kraju i sav njegov imetak trebao je pripasti njegovom sinu zajedno sa  njegovom vlašću. Za vladanje sina su pripremali svi najmoćniji i najpametniji mudraci u kraljevstvu. Učili su ga povijesti,manirama, jezicima. sin je sve to usvajao na radost svog oca. Kralj je bio veoma ponosan na svog sina,ali nije mogao zaobići sinov tužni pogledi bijelo i neveselo lice. Kao i svaki dobar roditelj,kralj odluči pomoći svom sinu. no nije znao što više činiti pa je pozvao nekog znalca iz kraljevstva koji  je znao lijek za sve lječive bolesti. Znalac je razgovarao sa kraljevim sinom i zaključio  kako kraljević boluje od nedostatka sreće. Na to se kralj zapitao,kako moj sin može bit nesretan kad može dobit sve što želi na ovom svijetu. Nitko nije znao odgovor. Kraljević  je i dalje bio tužen. Znalac je ponovo došao u kraljevstvo te je donio kralju dobru vijest. Njegov sin će ponovo biti sretan kada odjene košulju najsretnijeg čovjeka na svijetu. Kralj je odmah poslao sve vitezove i dobrovoljce da nađu sretnu košulju. Po cijelom svijetu  tražio se taj čovjek koji može spasiti kraljevića. U proljeće kralj se jako razbolio , njegov sin je i dalje bio nesretan. Kralj odluči otići sam u potragu znajući da će mu to biti posljednje što će učiniti u svom životu. Tražio je kralj i tražio. Razgovarao je s mnogim ljudima ali svatko je uvijek imao nešto što mu ne valja,nešto s čim nije bio zadovoljan. No nije odustajao. Jednog dana išao je livadom kada ga  je odjednom iznenadio neki čovjek koji se sam šetao i gledao u nebo. Kralj ga zaustavi. Razgovarao je s njim dugo,dugo. čovjek je bio veoma skroman, iz svega je pronalazio dobro i svemu je sudio najbolje kako je znao. Kralj zaključi da je to onaj čovjek kojeg on traži.  Onda nasrnu na sretnog čovjeka želeći se dočepati njegove košulje.  Čovjek nije znao o čemu se radi pa je počeo bježati. kralj ga jedva sustignu i na rubu snage skinu mu jaknu. Potom kralj uvidje da sretni čovjek nema košulje.

U posljednja dva dana dani su mi …teški. Stalno sam bolesna. Jako sam mlada a ne osjećam da moje tijelo puca od zdravlja, nekako se prebrzo i previše troši. Stalno kad nešto objašnjavam koristim tu dosadnu riječ nekako. Nema veze s vezom, ali uvijek je tu. Srijeda je bila zanimljiv dan. Na velikom odmoru koji u mojoj školi traje pola sata, ja, kiki, anita i marijana smo se odlučile prošetat oko škole jar je bio iako hladan, jako lijep dan. Oko škole se nalaze mnoga polja. Žepačka polja. Stalno se šprdamo s tim. Idemo u polja….nešto radit. Nadam se da je netko skužio* malo smo stajale na cesti i aniti i marijani je pala na pamet ideja da trče kroz polje. To je bilo smiješno i neopisivo. Dan je bio usporen, tužan a sunčan a naši mali osmjesi su se probijali kroz gomile i gomile nedaća koje su našim mladenačkim srcima i nepojmovite. Na satu hrvatskog profa je podijelila uobičajeno gomilu kečina i onda nas podijelila u neke grupe da radimo predosadnu gramatiku. Dosadno. Ja i anita smo dospjele sekama. Ja nisam bila raspoložena za bilo kakav rad, a male seke štreberice su bile toliko razdragane anitinim blesavim pitanjima da ni one nisu obraćale mnogo pozornosti na profine poglede ispod žutih pepeljarki. Dok su se one tako zezale ja sam zamišljeno s već davno zalutalim mislima gledala kroz prozor. Odjednom su se pojavile ptice. Jato malih ptica pravilo je razne oblike i šaralo nebo kao jedan kist. Tu sam vidjela sebe i sve moje drage osobe. Slobodne, ujedinjene, sretne. U jednom ih trenutku ne vidiš, onda one naprave salto i opet ih vidiš. Jedno malo savršenstvo. Na kraju dana sam morala ić donijet kartu, ti je bilo baš funy, cijeli se razred smijao. Nije važno zašto, ali bilo je super. Odgovarala sam i matematiku. Bljaaaaak…. Cijeli se razred opet smijao. Diskriminanta. Mislim da to nikad neću zaboravit.

A današnji dan je bezze, ali dobar kao i svaki. Je li potrebno da kažem koliko su mi prijatelji važni. Neka su, tako i treba bit. Evo anitina poruka.

''napravi si čaj, upali si lampu, lezi i nemoj razmišljat, maštaj.''

Nemoj razmišljat, maštaj

Toliko me gluposti snašlo danas. Prvo sam dobila jedan iz njemačkog. To mi se nikad u životu nije dogodilo. Al me nekako i ne zanima. Ne znam. Njemački nikad nisam voljela, još sad s novom profesoricom koja je kritično dosadna, sve mi je još gore. I et tako iz  glupog kontrolnog, ja dobijem… A imam još dvije petice, hahahahaaha, a kak se mama prepala, hahahah. Al dobro. Dalje šta je bilo u kuhinji. Omg! Neka je cura stajala naslonjena uz šank. Ja ulazim u kuhinju i usput se nešto 'svađam' sa anitom i kažem ti ja toj curi ćao. Hahaha. Rekla je i ona meni ćao, a onda se nasmijala pa sam se i ja nasmijala i rekla a izvini ja tebe ne znam pa sam još rekla al et ćao. Hahahahah. Cura se i dalje smije, kaže aha i ona opet ćao. To mi je nekako popravilo dan, na zadnjem satu me toliko zabolila glava, joooj. Zatim me užasno zabolio stomak i boli me i sad. Al to je tako iscrpljujuća bol. Ne želim je poželit nikom. To se sve dogodilo u školi vezano uz onaj dosadni dio, poslije nastave nam je došla u knjižnicu neka umjetnica. Jako simpatična žena. Pokazala nam je neki film 'umjetnost gline i vatre' . anita mi stalno govori da sam ko neki francuz. Oblačim se romantično i slatko a nekad izgledam kako to ona voli reć ko kučka. Uz to sam stalno zamišljena , maštovita itd. pored toga meni se sviđaju stvari koje se većini drugih gade. Hahaha. Ma ne tako. Sviđa mi se eto umjetnost. Ja nekako u svačijem djelu vidim nešto lijepo, neki djelić duše. Ja takvu sebe volim.

Smotanu, povučenu, mirnu. Volim tu svoju osobnost da prema ljudima koji su mi dragi uvijek budem normalna draga i nekomplicirana, a oni koji mi idu na živce me nikad neće shvatit. I moja je sestra ista takva. Genetika!

Kad sam počela pisat blog, uglavnom sa objavljivala priče iz svog života, nešto općenito. Sad više ne znam šta da kažem. Zapravo znam, ali ima nekih stvari koje su very much osobne. Možda nekad. Nekad nešto počnem pisat i pođem se raspadat, bol iznutra kao poplave izbija iz svake stanice mog tijela. U svakom slučaju, sve sam više počela pisat gluposti, stvari koji mi se događaju u jednom posebnom danu. Što je i dobro, jel tako?

Pisala sam ja i neke dnevnike. Hahaha. Jako, jako simpatično. Ali i iskreno, osjećajno, vjerno i ni u kojem slučaju ne želim reć da sam bila glupa. Općenito ne volim nazivat ljudski rod glupim, osim onih koji su stvarno glupi. Oni su negdje u svemiru već predodređeni za to. Valjda zato što nas je sviju netko stvorio, netko tj. Nešto u što svi vjerujemo , neki duboko u sebi a neki slobodno i svjesno. I tak to o gluposti.

Sad ću piskarat o malim storijama koji mi se dogode na taj određeni posebni dan. Pa ako je svaki dan poseban, i zaslužuje da bude takav.

Jučer sam e slikala sa ivanom u svojoj sobi. Fotografije su važan dio moje svakidašnjice i ove su super pa ću objavit jednu- dvije. Danas sam dobila 3 iz hrvatskog. Glupa me profa digla, al neke . sad sam to riješila i et. Skroz sam se sprijateljila sa stjepanom. Valjda će bit sa andrijanom. Jedva čekam kad ću vidjet slike od monike. Toooo je to.

Laku noć!

Tebi posebno….

Živim za ove trenutke kad sam tako naježena od sreće ali me istodobno preplavljuje tuga, melankolija, elegičnost. Ima jedna pjesma u mom životu. Nekad davno sam je čula. Kad sam bila sasvim mala. Pjevala sam je ispred tv-a u pidžami, dok me mama galamila i tjerala u školu. Pjesma se vrlo lako dala naučit, a i nije čudo. Na našoj državnoj televiziji nema stvari koju neće ponavljat milijun puta. I kako sam već rekla, pjesmu sam baš naučila. Nisam iskreno znala o čemu govori, ali bila je veoma tužna. Izvodila su je 4 pjevača, na njima se vidjela povezanost i iskrenost u toj pjesmi. Život je tako tekao. Poslije te godine pjesmu gotovo više nikad nisam čula. Zaboravila sam tekst. Ali mi je često padala na pamet. Znam da se radilo o nekim zvjezdama i spot je bio skroz jednostavan. Prije par dana  sjedila sam sa svojim curama u armaniju, malom kafiću u sred grada. Udoban, topal, ozbiljan ali i luckast. Sjedile tako pričale, zezale se. Na radiu je svirala neka pjesma,, dobra. Odmah poslije nje svirao je aki s nevernim bebama neku pjesmu kojoj ne znam ime, ali je predobra. Tako smo stale pričat o parnom valjku. Marijana je rekla ''aj kad bi ga samo jednom vidjela'' .  i tako pričamo i meni padne na pamet ona pjesma o kojoj sam pričala na početku priče. Nitko je ne zna. Ali sve su rekle, aj super naći ćemo je na netu. Kak se ja toga nisam sjetila???? Ta me zamisao nosila cijeli dan. Sjetila sam se da je pjeva aki i još neki sa f  ili sa z, ali uglavnom ima 3 riječi u imenu i pjeva ono pleši sa mnom. Super! Valjda ću je nać.došao je vikend. Bila sam jutros kod frizera, došla, spućivala kuću, gledala film, došla na net…. Upisala sam prvo pleši sa mnom. Našlo je silu nekih pjevača, a među njima je bio i zlatan fazlić fazla. Zatim sam u pisala aki i taj lik. To me dovelo do fazline stranice. Našla sam tekst. Znala sam je , cijelu, bila sam tako , ne znam kako opisat. Pjesma se zvala ''pjesma za davora'' otišla sam na you tube, prvi zvuk gitare i sjetila sam se melodije. Pjesmu pjeva tifa, aki , fazla i dado topić. Kako je pjesma išla dalje, ja sam se više ježila i nakraju suze su same išle. Ne znam možda sam freak, luda.  No, ne, nemogu, ne znam. To moraš osjetit.

KAD PODIGNEM POGLED KA NEBU

MILION ZVIJEZDA SE PROSPE K’O SJEME

JA ZNAM KOJA ZVIJEZDA SI TI

ONA ŠTO SIJA I BUNI SE, RUŽI I SMIJE SE

I PJEVA U ISTO VRIJEME